Knock out Novi foji, broj 53 30.8.2007 10:45

Udružene nezavisne liste protiv Ivana Jakovčića?

Susretom u Plominu, organiziranom 19. srpnja, udruga nezavisnih listi Istre stigla je i na područje Labinštine, a nakon što su zajedničku izjavu o prijateljstvu i suradnji potpisale i nezavisne liste iz Viškova, Kukuljanova, Mošćeničke Drage i Bakra, ova se inicijativa proširila i na Primorsko-goransku županiju.
Inicijativu za neformalno udruživanje nezavisnih lista dviju županija pokrenuo je prošle godine Plinio Cuccurin, drugi najveći dioničar rovinjske Adris Grupe i osnivač udruge građana «Mon Perin» iz Bala. «Mon Perin» je osnovan 2004. godine i ubrzo nakon osnivanja udruga je dobila i svoj politički cilj, pa je na prijevremenim izborima u Općini Bale, 23. svibnja 2004., nastupila i lista ove udruge, pod nazivom Nezavisna lista Plinia Cuccurina. Cuccurin je u predizbornoj kampanji predložio osnivanje dioničkog društva u čiji bi temeljni kapital ušlo svo zemljište u vlasništvu Općine Bale, a čiji bi dioničari bili žitelji općine. Ovaj je koncept oduševio birače, pa je Cuccurinova lista od mogućih 11, osvojila čak 6 mandata u Vijeću. IDS i SDP, koji su do raspuštanja Vijeća činili vladajuću koaliciju, osvojili su po jedan mandat, baš kao i HDZ.

ZAJEDNIČKA IZJAVA
U travnju prošle godine Cuccurin svoj koncept počinje širiti i izvan općine Bale, pa se u sklopu godišnje skupštine udruge «Mon Perin» potpisuje zajednička izjava o prijateljstvu nezavisnih listi općina Bale, Medulin, Tinjan i Višnjan te udruga Mon Perin iz Bala i Šan Pjero iz Medulina. Potpisali su je načelnici općina Bale, Medulina, Tinjana i Višnjana - Edi Pastrovicchio, Goran Buić, Vlado Ivetić i Angelo Mattich te predsjednici udruga Mon Perin i Šan Pjero - Plinio Cuccurin i Ana Kirac.
Obrazlažući izjavu Cuccurin je tada istaknuo da će dvije udruge i četiri nezavisne liste, koje u svojim općinama obnašaju vlast i imaju svoje načelnike, nakon formalnog uspostavljanja suradnje raditi na novim inicijativama i prijedlozima za boljitak općina. Naglasio je da se potpisivanjem izjave institucionalizira dosadašnja suradnja, započeta nakon pobjede Mon Perina na izvanrednim izborima u Balama. Potpisnici su već tada pozvali i druge nezavisne liste, udruge i građanske inicijative da im se pridruže. Osnovni je uvjet bio da u svojim mjestima ostvaruju suradnju i okupljaju sve koji žele doprinijeti razvoju svoje sredine, bez obzira na razlike u svjetonazoru i stranačke boje.
Potom su u Medulinu zajedničku izjavu potpisali predstavnici nezavisnih listi iz Žminja, Pule i Kanfanara - Dorijano Galant, Ivan Udović i Mario Marić, pa su se od 8. travnja 2006. godine do danas u savez prijateljstva i suradnje udružile nezavisne liste Višnjana, Žminja, Štinjana, Plomina, Medulina, Pule, Pićna, Kanfanara, Cerovlja, Bala, Tinjana, Viškova, Bakra i Mošćeničke Drage, te udruge građana iz Bala, Medulina, Štinjana, Plomina i Viškova.
«Rezultati u općinama - povećanje aktivnosti, gospodarski pokazatelji, veći proračuni - u kojima su nezavisni na vlasti, govore sami za sebe. Uspjeli smo pokrenuti nešto što nije bilo karakteristično za Istru - poduzetnički duh u malim sredinama. Moramo i dalje ustrajati u tome i raditi na oslobađanju vlastitih potencijala i korištenju naših resursa na dobrobit svih naših građana, a tome služi i ovaj savez nezavisnih, koje si na taj način međusobno pomažu», rekao je Plinio Cuccurin, inicijator projekta udruživanja istarskih i primorskih nezavisnih listi.

PLINIO CUCCURIN
Plinio Cuccurin jedan je od najsposobnijih i najpametnijih ljudi koje sam upoznao tijekom svoje novinarske karijere, a upoznao sam ih mnogo. Upoznali smo se 1989. godine kada sam kao pripravnik radio u rovinjskoj Istragrafici, a on je bio mladi pravnik u tadašnjem složenom poduzeću koje su činili Istragrafika i TDR.
Nakon privatizacije TDR-a Cuccurin se prometnuo u drugog najvažnijeg igrača ove moćne kompanije, a zahvaljujući svom dioničkom udjelu u Adrisu i u jednog od najbogatijih Hrvata. Samo njegove dionice u ovom trenutku vrijede čak 150 milijuna eura. Toliko bi Cuccurin minimalno dobio na ruke da svoj udio u kompaniji jednog dana odluči prodati nekoj svjetskoj korporaciji ili drugim dioničarima Adrisa.
Kao urednik u nekadašnjem Istarskom glasu s Cuccurinom se nisam nikada sreo, ali smo često kontaktirali u vrijeme dok smo Eleonora Vlačić i ja radili za zagrebački Globus. Nakon nekoliko skraćenih i neobjavljenih tekstova brzo smo naučili i osnovno pravilo pisanja za Globus i EPH - ne dirati TDR, Vlahovića i Cuccurina!
Nakon jednog susreta s njim u Balama dogodilo nam se nešto čime se može pohvaliti malo ljudi - Cuccurin nam je dugovao uslugu. Naime, početkom 2004. godine iz Makedonije je pobjegao haški optuženik i bivši makedonski ministar policije Ljube Boškoski, kojeg se tereti da je u prvoj polovici 2002. godine, zajedno s trojicom visoko pozicioniranih policijskih službenika makedonskog MUP-a i vanjskim pomagačem, sačinio i realizirao plan ubojstva sedmorice ekonomskih imigranata iz Pakistana i Indije. Boškoski se skrivao u svojoj vili u Balama, a Eleonora i ja smo bili prvi hrvatski novinari koji smo ga pronašli i intervjuirali za Globus. Tijekom intervjua Boškoskog je došao posjetiti Plinio Cuccurin sa suprugom i nije mu bilo nimalo ugodno kada je naišao na nas novinare. Obećali smo tada da ćemo prešutjeti taj detalj, ali smo zauzvrat dobili broj njegovog osobnog mobitela. Kasnije smo se više puta čuli i vidjeli s njim, a nakon njegove izborne pobjede u Balama, Globus nam je naručio intervju s njim (ili je on od Globusa naručio intervju sa sobom). Sjećam se da smo zbog nekog neodgodivog posla u Umagu čak sat vremena kasnili na dogovoreni intervju, a on nas je (što je doista teško povjerovati) čitavo vrijeme strpljivo čekao u jednoj oštariji kod igrališta NK Jedinstvo. Očito mu je bilo jako stalo da njegov intervju tada izađe u Globusu. Tada sam definitivno shvatio da Plinio Cuccurin ima ozbiljne političke ambicije.

SUDAR S IDS-om
U sklopu članka za Globus tada smo razgovarali i s Veljkom Ostojićem, direktorom Brijuni Riviere, a osnovna teza bila nam je da je osnivanje «Mon Perina» i Cuccurinova izborna pobjeda u Balama zapravo prvi "sudar" dvaju koncepata razvoja zapadne obale Istre, jednog kojeg zagovara moćna Adris Grupa (grupacija koja u svom vlasništvu ima TDR, te velike hotelske tvrtke Jadran-turist iz Rovinja i Anitu iz Vrsara) i projekta "Brijuni Riviera", strateškog gospodarsko-političkog projekta IDS-a, kojeg je osmislio Ivan Jakovčić sa svojim suradnicima i koji bi trebao biti generator istarskog turističkog, ali i cjelokupnog gospodarskog razvoja u idućem desetljeću.
Iako je Plinio Cuccurin na izborima u Balama nastupio sa svojim osobnim projektom, koji nema veze s Adris Grupom, zbog činjenice da je riječ o drugom po važnosti čovjeku u toj kompaniji, njegovu pobjedu u Balama mnogi su, između redaka, pročitali i kao prvu veliku pobjedu Adrisovog koncepta nad IDS-ovim.
"Mi ćemo izraditi razvojni koncept za čitavo područje od Bala do Pule i to ne samo za područja koja su u vlasništvu države i koja bi trebala biti unijeta u temeljni kapital firme Brijuni Riviera d.o.o., već i za privatne lokacije na tom području. To je jedan logičan razvojni koncept koji će omogućiti kvalitetan razvoj čitavog područja", rekao nam je tada Ostojić.
No, hoće li Plinio Cuccurin dopustiti da mu Veljko Ostojić i Ivan Jakovčić kreiraju razvoj općine, kojoj je na čelu, pitali smo tada Ostojića. Prema Ostojićevom mišljenju projekt Plinija Cuccurina u potpunosti se uklapa u projekt Brijuni Riviera. No, na pitanje slaže li se njegovim mišljenjem, Cuccurin nam je tada pomalo sarkastično odgovorio: "Duboko sam uvjeren da će se projekt Brijuni Riviera uklopiti u naš projekt."
Na naše pitanje što će se dogoditi ako se i stanovnicima drugih priobalnih općina na Brijunskoj rivijeri, poput Vodnjana i Fažane, dopadne baljanski koncept, Plinio Cuccurin će tada reći: "Ovo što se ovdje dešava Bale su zaslužile i to će pokrenuti razvoj ove općine. Je li to recept i za druge općine, trebaju odlučiti njihovi žitelji sami. Loše strane našeg projekta ne preporučujem nikome, a dobre strane neka kopiraju svi. Projekt pretvorbe Tvornice duhana Rovinj u trenutku kada se predlagao model pretvorbe je bio jedan san. Međutim, taj san je postao stvarnost. Njegovi sudionici su 700 radnika sa svojim obiteljima. Projekt Mon Perin sam prvi put predložio još 1982. godine, kao završeni student Pravnog fakulteta. Danas, nakon 22 godine, ponudio sam ga ponovo i vjerujem da je došao trenutak da i on postane stvarnost", rekao nam je tada Cuccurin.

POLITIČKE AMBICIJE
Sada je sve očitije da političke ambicije Plinija Cuccurina dosežu puno dalje od male općine Bale. Cuccurin očito želi preuzeti političku kontrolu nad čitavom Istrom, a kao najlakši put za doći do tog cilja izabrao je nezavisne općinske liste, koje već godinama čine treću po važnosti političku snagu u Istri, iza IDS-a i HDZ-a.
Svoj politički uspon «nezavisni» su počeli nakon lokalnih izbora 1997. godine, kada su razne nezavisne liste osvojile 5 vijećnika u gradovima i 41 u općinama, što je činilo 6,3 posto svih osvojenih mandata u Istri. IDS je tada osvojio 66,1 posto od svih mandata, HDZ 15,4 posto, a SDP sa 3,9 posto, HSS 3,5 i IDF 2,7 posto bili su ispod nezavisnih. U nekim općinama nezavisni su već tada postali druga ili treća politička snaga, a najbolje rezultate postigli su u Balama (35,6 %), Barbanu (20,8), Gračišću (13,8 i 25,8 posto, dvije liste), Kanfanaru (25,7), Kršanu (15,1), Motovunu (29,8 i 21,1 posto), Pićnu (19), Raši (12,9) i Tinjanu (20,4 %). Nezavisne liste te su godine izborni prag prešle i u gradovima Buzetu, Poreču i Rovinju. Eksplozija nezavisnih listi u Istri na tim je izborima, ali i na mnogim kasnijim, imala logično obrazloženje - mnogi su birači bili razočarani IDS-om, a svoj glas nisu htjeli davati strankama s H-predznakom.
Lokalni izbori 2001. godine već su iznjedrili i prve «zvijezde» među nezavisnim političarima, poput Loredane Štok u Puli ili Bruna Poropata u Rovinju, a na Labinštini već imamo i prve nezavisne na vlasti - u Kršanu je to bila Nezavisna lista Valdija Runka, s u Sv. Nedelji lista Srećka Mohorovića.
Na lokalnim izborima 2005. godine na Labinštini se kandidiralo 6 nezavisnih listi: Valdi Runko u Kršanu, Lino Baškera u Pićnu, Atilio Paliska u Raši, te Srećko Mohorović, Nansi Tireli i Miljenko Vidić u Sv. Nedelji, koje su ukupno osvojile 1.893. glasova, što čini čak 18 posto svih glasova birača s Labinštine. Ako od ukupnog broja izašlih na izbore (10.324) oduzmemo birače iz Grada Labina (5.722), gdje nije bila niti jedna nezavisna lista, za nezavisne je glasala čak trećina birača. Najviše glasova dobili su Srećko Mohorović (880), Valdi Runko (518) i Lino Baškera (171) iz Pićna. Nakon izvanrednih izbora u Kršanu ove godine kao značajan igrač na lokalnoj političkoj sceni pojavila se i Nezavisna lista Eđea Brenčića (Lista za Plomin), koja je osvojila 250 glasova (lista Valdija Runka tada je pala na 340 glas), a solidan rezultat imao je i Roko Terković sa 123 glasa.

SLABE TOČKE
Veliki izborni potencijal nezavisnih listi prepoznao je i Plinio Cuccurin, koji očito vjeruje da uz njihovu potporu može osvojiti značajan broj glasova i na županijskoj razini. No, ideja ipak ima i nekoliko slabih točaka.
Prvo, to što netko iz, primjerice, Sv. Martina ili Šumbera na općinskim izborima glasa za Srećka Mohorovića (s njim se također pregovara da uđe u savez nezavisnih listi, čak da bude kandidat na njihovoj zajedničkoj listi za Županijsku skupštinu), ne znači da će to isto učiniti i na županijskoj razini.
Drugo, samim udruživanjem u savez nezavisne liste počinju gubiti svoj osnovni smisao, odnosno počinju dobivati prve atribute političkih stranaka, a to je upravo ono što ne žele biti. Prvi takav pokušaj na hrvatskoj političkoj sceni napravila je Tatjana Holjevac, potpredsjednica zagrebačke gradske skupštine, koja je u Skupštinu ušla kao nositeljica nezavisne liste. Njezin pokušaj stvaranja saveza nezavisnih listi propao je u startu, a ismijali su ga svi vodeći politički komentatori.
Treće, postavlja se logično pitanje koji će biti zajednički interes svih tih listi na županijskoj razini, ako su mnoge od njih osnovane zbog vrlo specifičnih lokalnih interesa. Hoće li baš svakoj od tih listi interes biti da Plinio Cuccurin postane istarski župan?
Na kraju ovog komentara ipak se moram ograditi i reći da Plinio Cuccurin nikada javno nije rekao da ima političke ambicije, a najmanje da bi htio biti istarski župan ili, pak, da ima «svog» župana (kao što je načelničku funkciju u Balama prepustio Ediju Pastrovicchiu). Međutim, logično je pitanje što jednog tako bogatog i uspješnog poslovnog čovjeka onda može motivirati da po istarskim selima okuplja nositelje nezavisnih listi?