(In)direkt Novi foji, broj 53 30.8.2007 10:52
Nije Buffon, ali Rakić jeste
Kreću najpopularnija natjecanja na Labinštini, ona loptačka. S kim, s čim ruko & nogo loptači ulaze u sezonu? Usporede li se potrebna sredstva s gradskim (općinskim), razvidno je da u zoni «4 dimnjaka» ne vrijedi «što južnije, to tužnije». NK Cement iz Koromačna, po treneru Krofu, glavni je favorit za viši rang, jedini ima osiguran budžet, težak 400 tisuća kuna. Milijunaškim modelom pola-pola, osiguravaju im ga Općina Raša i Holcim. Hvale vrijedan angažman Holcima, koji bi mogli (i morali) slijediti i vlasnici ostala tri dimnjaka. Isti budžet ima i Raša, s nešto više općinskog novca (230 tisuća), ali i 170 tisuća deficita, koji treba osigurati metodom «snađi se druže». A snaći se mora predsjednik Vedran Grubišić, nadobudni alfa & omega istarskog SDP-a. «Lik» koji je brave mijenjao znatno prije Branka Ružića, za smjene prethodnika mu Nalića, uvjerljiv je u nakani da Rašane odvede «korak dalje», odlučno spominjući skori dolazak u klub strateškog i dugoročnog partnera. Dok to rješava, pred trenera Terkovića je postavio cilj konsolidacije, zvan „sredina ljestvice". Najveće jamstvo za to trebao bi biti, iz Medulina pristigli, izvjesni Giachin (Mladen) Rakić, ni manje ni više do bivši vratar Juventusa, tvrdi Grubišić.
ČEPIĆU STADION, A POTPIĆNU DVORANA
Nema li ih na jugu, problema će biti na krajnjem sjeveru, u Čepiću. Uz oskudan igrački kadar, Učka u boj za ostanak ide i s problemom domaćinstva u Plominu. Klupski, a od nedavno i općinski «boss» Kontuš obećava brzo rješenje potonjeg. Osim svlačionica (700 tisuća) Kontuš mora nadograditi i deficit, između 300 općinskih i 450 tisuća potrebnih kuna. Iznosi su isti i u drugom županijskom prvoligašu, Potpićnu, ali tamo, osokoljeni povratkom Fejzića, po titulu kreću.
Tipično, na Labinštini će najteže biti jedinom ovdašnjem prvoligašu, MNK Potpićan 98, koga će slava lokalne zajednice diljem Hrvatske stajati 500 tisućica, uz samo 100 općinskih. Problem će biti i termini u labinskoj dvorani, pretijesnoj i za rukometne klubove. Razlog više da vlast napokon krene u gradnju toliko puta obećane dvorane. Haklerima s kršansko-pićanskog konfina vjetar u jedra jedino daje simbioza sa «starijim bratom». Dok se u Labinu Modrušan i Kodrin gledaju kao šiiti i suniti, u Potpićnu je i trener isti.
Plomin se, sa 50 tisuća «snađi se druže» i 100 tisuća općinskih kuna, planira vratiti u Drugu županijsku ligu.
Osamsto tisuća proračunskih kuna, dostatno je i za HN-lige, ali je teško očekivati da Kršanci svu pamet i novac ulože u isti klub, iako je Nedešćina pokazala da je to financijski isplativije, a sportski produktivnije. Sa 250 sponzorskih i 500 tisuća «Srećkovih kuna» (umjesto po 250 za Jedinstvo i Omladinac) JO puše Rudaru «za vrat» za primat naj-kluba Labinštine.
U NEDEŠĆINU BEZ KIŠOBRANA
Trener Faraguna jamči borbu za vrh a «predsjednik u sjeni», Miletić, znakovito dodaje da bi bilo lijepo o istom trošku proslaviti ulazak u Treću ligu i izgradnju natkrivene tribine, koja osim komfora donosi i popratne sadržaje, dostatne uvjetima Treće lige. Šuška se da se vraća i nadaleko poznato ime JOK. Možda baš u Kapri, iako bez dimnjaka, prvi krenu Holcimovim putem, svjesni da osim vlastitom trudu i znanju upravo nogometu trebaju zahvaliti što su od lokalnog distributera kuhinja i inih aparata izrasli u nadaleko p(ri)oznati brand.
Iako po titulu idu, najmanje će dobiti (80) i potrošiti (140 tisuća) Polet iz Snašića. Sa 150 planiranih, od čega je 80 tisuća gradskih kuna, Rabac će u borbu za vrh, a Vinež za ostanak.
«Poli pripremnice» to temelje na povratniku Blaškoviću, a u Maslinici na treneru-znalcu Kovačeviću. Uz 30 tisuća gradskih, Alboni treba i 170 tisuća «snađi se druže Kodrin» kuna.
U ŽRK Rudar tvrde da uz 250 gradskih trebaju i 500 tisuća sponzorskih kuna. Istina, najskupljeg i najboljeg trenera imaju, ali što je puno - puno je. Dok Mileti na «nemoralnoj ponudi» zavidi i Demi Moore, igračice igraju bez naknade, a poput Redforda kome je samo Demi milijuna vrijedna i Černjul ostale trenere mrvicama hrani. Kamo onda ide 750 tisuća kuna, napose, jer su im sportske ambicije, osim sudjelovanja, nepoznat pojam?
PU 0044-BM
(Ne)poznat pojam u NK Rudar je predsjednik. S par ostavki godišnje, sadašnji Modrušan ismijava klub i sebe sve više tonući u živi pijesak vlastitih zabluda. Klub institucijom zove, uvjeren da je za to dovoljno ispred stadiona parkirati dobro ispoliranog terenca, iako su «unutra» nosila koja još samo u reprizama «Bitke na Neretvi» srećemo. Problem mu je što nema; a još veći što ne želi, imati suradnike. Dvostrukom igrom svima ubija volju predsjednikom biti. U medijima kaže: „Buršić neće", izmišlja Juričića i Poropata, traži od gradonačelnika da mu, kao u prošlom sustavu, gradska vlast odredi Upravu (a on će ostati - da im «soli pamet»). Sve to u cilju: «Ja sam ipak jedino rješenje». «I nije da neću, moljakaj me gradonačelniče malo, možda i pristanem», kao da poručuje Bepi. Sklon je konkurenciju i nesportski, «ispod remena», lupiti. Da bi uzdrmao JOK u usponu optužio je Silvana Vlačića da pere novac u klubu, a zatim «prišio» to zločestom novinaru. To i nešto «ružnije i tužnije», dobro obaviješteni drže uzrokom da je financijska policija «razvalila» JOK. Ismijava Fornažara, kao »sam je nazvao», a istom se metodom bezuspješno trudio ući u Upravu Istre 1961. Da nešto "smrdi" nagovijestio je tajnik Fonović tvrdnjom da nisu naplatili 60 tisuća eura za Barišića. Traže okolo novac, a svoj opraštaju. Ili su neznalice pa su ih preveslali, ili su nešto "ispod stola" uzeli, a možda je Barišić dio paketa "Bepi u upravi Istre". Kako bilo da bilo Bogu se moliti da za dobro Rudara Bepi napokon jednosmjerno ode, a ne samo da napusti predsjedničku fotelju.
AKO MOŽE RUS U CHELSEA
Klub treba svježu krv, mlade informatičko-marketinški educirane ljude, poput Kodrinovih jastrebova Verbanca i Paliske, koji su sposobni dobrom idejom, a uz pomoć «svetog imena» RUDAR, od kluba doista i napraviti instituciju. Novi predsjednik ne smije biti m(otiva)(anipula)tor, već organizator. Ako Buršić doista neće, zašto to ne bi bio, bez mrlje u životopisu i «zmije u džepu» Milenko Malić, koga bi prije 25 godina svaka majka za zeta a danas uprava, za člana htjela. Samo neka ga Bepi ne pita, hoće li!? Od postulata, po kojem svaka «nova metla» bolje mete, važnija je njegova bliskost s lokalnim IDS-om, a najvažnija s jakim poduzetničkim lobijem.
U atmosferi bezvlašća trener Fornažar je obavio pripreme za sezonu istine. Ako je doista «nazvao», svaka mu čast; znači da vjeruje u sebe za razliku od «punog čamca» labinskih trenera, koji su kukavički pobjegli s broda koji tone. Potvrda da u Rudaru «misle kao jedan» uvodna je konferencija za tisak na kojoj Modrušan najavljuje borbu za vrh, a Fornažar za ostanak. S obzirom tko je otišao a tko došao, Fornažar je realniji, pa mu dogodine, dovede li labinski brod do luke spasa, treba dodijeliti Nagradu Grada Labina; priznanje koje je posrednom zaslugom Valdija Šumberca, a izravnom nekih gradskih namješteni(ka)(ca) ove godine dobio Modrušan. Reorganizacija natjecanja nagradu bi napokon mogla donijeti i nekome iz labinskog naj-sporta.
RU STARI RUDAR
Biti treći u Trećoj ligi (Bepijev plafon) rukometaši mogu k'o od šale. Ali šalu na stranu, čeka ih paklena sezona na koncu koje mogu od Prve do Treće lige. Prva se smanjuje (16 na 12), umjesto dosadašnje tri bit će jedna Druga i tri Treće sa po 12 klubova. Ako su prvi, u Prvu ih vode kvalifikacije (1 od 4) sa 12-o poredanim iz Prve i prvacima Juga i Sjevera (20 posto šansi). Drugu sigurno zadržavaju kao vice prvaci, a ako su treći kroz kvalifikacije (2 od 3) sa isto poredanim s Juga i Sjevera (50 posto šansi); sve drugo vodi ih u Treću (30 % šansi). U prelaznom roku iz Rudarske je prašilo kao u Sahari za Rallya Paris-Dakar, ali su i oni zahvaljujući sustavu «sam je nazvao» jedino doveli, rovitog veterana Pejića, ali i izgubili minutažom nezadovoljnog Jajčevića. Zbroji li se sve i oduzme, pa podijeli, dobije se najstarija momčad u povijesti labinskog rukometa, pa bi se klub mo(g)rao zvati RU »Stari Rudar».
Od tri najvažnije (uprava-igrači-trener), lani je najslabija karika bio trener Milevoj. Ima treninge za «5», ali nije vičan klupi, posebno zagusti li. Sklon je velikom minutažom «udvarati» se starijim igračima, pa se možemo kladiti da naj-dvojac, Osmić i Banović već imaju rezervirana mjesta na klupi. Pet lanjskih posrtanja (oba Kvarnera, Buzet vani, doma Senj i Kozala) idu mu izravno na dušu; a ove godine će se i manje greške Trećom ligom plaćati. Džoker bi mogao biti asistent mu Batinić, sa 50-ak, pored Milete, odgledanih utakmica «života i smrti». Datos i Peruško, uz «prvu postavu» (naravno, bez najboljih Osmića i Banovića) jedini s kojim je vrh dostižan bit će mu džokeri na terenu; zanimljivo je i upravi, krene li trenerskom dvojcu po zlu. Džoker je mo(g )rao biti i Marko Zagorec. Od Pejića deset godina mlađi (a zdrav), kao golobrad uštopao je Balića, a preko Metličića zabijao. Grijeh mu je samo, što se nije pustio verbalno terorizirati ex-predsjedniku Perušku.