(In)direkt Novi foji, broj 55 26.10.2007 17:16
Nije samo Tuđman po salveti pisao
Počeo sam pobirati prve «plodove» pisanja (In)direkta, u obliku: pohvala, kritika, diskreditacija, vrijeđanja, nekad čak i na način da ti se sledi krv u žilama. Koriste se sva sredstva komunikacije, od face&face do e-maila, ali centar zbivanja ipak je web stranica Novih Foji. Vi koji posjećujete (In)direkt na webu svjedoci ste da u komunikacijama ipak prevladavaju pozitivne vibracije. Posebno me raduje da iz broja u broj raste broj komentara vezanih za sadržaj kolumne, a da se smanjuje broj onih vezanih za periferne stvari, a posebno moju osobnost.
Potonjih ipak još uvijek ima u značajnom broju. Najčešće se tvrdi da sam lopov, ali niti u jednom komentaru ne pročitah što sam to pokrao. Manipulator je druga najomiljenija «etiketa», ali isto tako nikako nitko da se javi i da objasni kako je, kada i gdje izmanipuliran. Propast MRK-a je posebna priča. Ljudi nikako da shvate da sam ja bio samo sportski direktor, čak ni član uprave, a kamo li predsjednik ili financijski direktor. Mislim da dva prvoligaška uzleta, te između toga kontinuiran četverogodišnji boravak u «gornjem domu» lige, za koju se danas RU Mladi Rudar grčevito bori, i vrlo je upitno dali će je izboriti, najbolje govore o (ne)uspješnosti moga rada. O propustima drugih niti želim govoriti, niti preuzimati njihovu odgovornost, ja sam sportski dio u potpunosti, savjesno i više nego uspješno odradio, a usporedo, koliko sam mogao, radio sam i vukao i za druge koji to nisu. Svi ovi pokušaji diskreditacije i zločesta podmetanja su «probavljivi», ne nerviraju me, nekad su čak i zabavni.
ISPRIKA RU MLADI RUDAR
Ali jedna poruka, kad sam je vidio zamaglila mi je vid. Neki (ma znam i koji) monstrum, iscrpivši valjda sve prethodno nabrojane i ne nabrojane načine diskreditacije, iskalio je virtualni bijes na djeci mi, izvrijeđavši ih na krajnje monstruozan načini. Naravno, Čakić je post izbrisao iako sam tražio da ga ostavi i to iz dva razloga: Nemam se zbog čega stidjeti svoja dva sina, a post bi bio najbolji podsjetnik da u našem okruženju ipak ima i ljudi pomračenog uma koji u svakodnevnom životu prikrivaju svoje pravo lice a pokažu ga tek pod okriljem anonimnosti virtualnog mraka.
Inače, prošlu je kolumnu obilježila moja neoprostiva greška oko statusa brdskog biciklizma. U uokvirenom tekstu je moja isprika BBK «Istra bike», a ovdje ću iskoristiti priliku za ispriku Mladom rudaru. Naime, ustvrdio sam da je utjecaj roditelja najveći u tom klubu; zaboravivši na ljetošnja dešavanja pri odlasku i boravku u Italiji najmlađih «kovara», pod vodstvom uvaženog labinskog profesora Zdravka Štingla. Opisivati storije koje je «dečko iz Vileta» radio za odlaska i boravka na Apeninima nije uputno zbog zdravlja čitatelja sa slabijim želucem. Iako je prije puta, ispred igrača od Jasmine Gruičić, upozoren što mu je činiti, Zdravkec je to samo mudro odslušao a kao i uvijek sve je napravio «po svom». Primarni epilog je roditeljska peticija za njegovom hitnom smjenom, sekundarni da je doista i smijenjen po hitnom postupku. Problem je bio da mu nitko nije imao hrabrosti to i priopćiti, s obzirom na njegovu neuračunljivost kada stvari ne idu kako on želi. Završni epilog je, da je ex-predsjednik Peruško iskoristio tu neodlučnost IO i pokrenuo kampanju za izmjenom odluke s kojom se ni prvi put nije slagao. «Samo nebo zna» kako i s kojim argumentima ali je ex-presidente u svojoj misiji i uspio, vrativši dječici njihovog omiljenijeg trenera; a usput pokazavši roditeljima da ni oni nisu svemogući, pa makar i plaćali.
NISTE OLIMPIJSKI SPORT I TOČKA
Najžešću, ali daleko najuljuđeniju polemiku do sada vodio je Bepi Faraguna u dokazivanju da je budokai od velikog značaja za promociju Labina, što mu nitko nije ni pokušavao osporiti, kao ni mažoretkinjama, limenoj glazbi i inim udrugama za zabavu. Ali Bepi je išao korak dalje i budokai želio promovirati kao sport, a istina je da se radi o vještini, najvećem dijelu javnosti nepoznatih pravila, u milijun kategorija. Tu se nitko s natjecanja ne vraća bez odličja. Vjerojatno nisu ni svjesni da ih zbog toga neće u olimpijsku obitelj, jer bi HOO za isplate stipendija za dva, tri vlaka budokai svjetskih i europskih prvaka potrošio tri proračuna unaprijed.
Univerzalna pravila moraju postojati u svemu, pa tako i pri raspodjeli novca iz proračuna. Zato i Savezu sportova pri raspodjeli novca donji kriterij mora biti da se radi o olimpijskom sportu. Tek nakon toga slijede ostali kriterij koji se nekad temelje i na subjektivnosti: tradicija, značaj sporta za grad, sportski uspjesi, broj članova i ostalo. Kako svako pravilo ima izuzetak, koji ga potvrđuje (inače ne bi bilo pravilo), imao bi ga i labinski Savez olimpijskih sportova. To je boćanje, koje također nije olimpijski sport, ali je na ovome podneblju i cijelom Mediteranu autohton sport, uz sve to izrazito uljuđen i civiliziran s velikom tradicijom i rezultatima i od HOO priznatim. Sa sadašnjom strukturom članstva umjetnost je napraviti pravilnik koji bi svi prihvatili. Zato je rez jedino rješenje, olimpijski i boćanje i točka.
IMA LI TKO ŠTA PROTIV!?
Ma koliko to ružno zvučalo svima ostalim bi trebalo pokazati izlazna vrata iz prostorije gdje se dijele proračunski novci. A da je postojeća situacija neodrživa najbolje oslikava prošlogodišnja pat situacija pri raspodjeli novca koju je morao rješavati, ni manje, ni više, nego gradonačelnik Demetlika svojim autoritetom. Već iskusan za slične situacije znao je da mora, ako želi uspješno riješiti problem, biti beskompromisan. Demetlika je jednostavno uzeo salvetu u Velo kaffeu i uz nijemo statiranje Ljube Buršića i Edija Černjula, sustavom: vama toliko, vama toliko, nama toliko; ostalim što je ostalo, neka si sami podjele, ispisao tri iznosa i upitnik.. Ima li itko išta protiv? Nema. Hvala lijepa. Za pet minuta stvar je legla na svoje mjesto, u suprotnom trakavica bi se možda i do danas vukla.
Od «labinske salvete» je prošla godina dana a pravilnika (novog) ni dan danas nema pa je izvjesno da će se i ove godine spas tražiti kod «predsjednika svih predsjednika». Kako je linija manjeg otpora mnogima u Savezu omiljeni put, pravilnik bi se mogao čekati još dvadesetak godina, a Demetlika toliko sigurno neće biti gradonačelnik. Neka ga naprave barem za 6 godina! Inače, u međuvremenu će neolimpijski i izmišljeni sportovi potpomognuti razno-raznim središtima i školskim klubovima potpuno preuzeti vlast i pacificirati olimpijske sportove.
SPORTSKO DRUŠTVO RUDAR
Zato bi bar «velika trojka», ako se stvar ne bude odmotavala zacrtanom dinamikom, spas trebala potražiti u istupanju iz Saveza i formiranju sportskog društva kao krovne organizacije za raspolaganje proračunskim novcem. Straha od političke osvete za takav potez ne može biti jer su ova tri kluba, ako su jedinstveni, «prevelika igračka» za svaku politiku i ni jedna se neće nikad upustiti u bilo kakve konfrontacije s njima. I površno razmišljanje ukazuje na činjenicu da bi SD Rudar bio «zlatna koka» za sva tri kluba, koji bi bez obzira na sve zadržali punu autonomiju. Što mislite, koliko bi samo preko Atlantika otišlo: boca vina, dresova, šalova, kravata, košulja, satova, upaljača i druge reklamne galanterije i autohtonih istarskih proizvoda da su označeni s grbom SD Rudar i grbovima tri udružena kluba. Suvenir shop u Labinu, a ljeti i u Rapcu, sigurno bi radio «kao država». Milijun kuna koliki je proračunski kolač «velike trojke» više je nego dovoljno jamstvo za dugoročni kredit nabavke dva autobusa i dva kombija, koji bi bili dovoljni da opsluže putovanja sva tri kluba. Zarada je i ovdje izvjesna jer bi u ljetnoj sezoni, kada nema natjecanja, autobusi bili angažirani za turističke potrebe te tako sasvim sigurno pokrili cjelokupnu godišnju amortizaciju a vrlo vjerojatno i ostale godišnje troškove, goriva prvenstveno. Tri kluba plus suvenir shopovi reference su koje svakog proizvođača sportske opreme tjeraju na razmišljanja o najboljim uvjetima. Ima toga još... Za nadati se da će o istome razmisliti i odgovorni u tri perjanice labinskog sporta.
Brdski biciklizam je olimpijski sport
U prošlom (In)direktu učinio sam kolosalni propust i sebi neoprostivu grešku. Napisao sam da brdski biciklizam nije olimpijski sport, što ne odgovara istini. Po spoznaji greške ispričao sam se BBK-u i gospodinu Robertu Faraguni putem naše web stranice i privatnog e-maila. Isprika je uvažena ali s obzirom da je sve napisano i u tiskanom izdanju koje pokriva tri četvrtine čitateljstva Labinštine držim obavezom prema čitateljima koji ne posjećuju web da se isprika objavi i u tiskanom izdanju. Još jednom isprika svima a napose Robertu Faraguni i svim čitateljima Novih foji. PsV-RZ