Batude Novi foji, broj 56 21.11.2007 8:47
Zašto bi žena glasala za ženu, a nezaposleni za nezaposlenog?
Čak 24 liste istakle su svoje kandidate u našoj izbornoj jedinici. Osim 6-7 ozbiljnih stranaka, koje mogu računati na prelazak izbornog praga, svi ostali najobičniji su egzibicionisti i nikada mi neće biti jasno što te ljude navodi da se uporno, svake četiri godine, pojavljuju na izborima iako dobro znaju, da osim najužih članova njihovih obitelji (a ponekad ni njih), nitko neće glasati za njihove liste. Pazite samo nazive tih tzv. stranaka: Abeceda demokracije, Alijansa za pravnu državu, Hrvatski zbor... Zatim su tu stranke kojima je, izgleda, jedina funkcija da svojim imenima zbunjuju birače poput, primjerice, Autohtone hrvatske seljačke stranke (uz već postojeći i parlamentarni HSS) ili koalicije Istarska socijaldemokratska nezavisna stranka-Stranka umirovljenika, koja bi valjda trebala zadovoljiti sve one Istrijane koji se troume između glasa za IDS, SDP ili HSU, a takvih je, barem među penzićima, sigurno popriličan broj.
Meni su osobno najoriginalnije Demokratska stranka žena i Hrvatska stranka nezaposlenih. Stranka žena u startu je u gubitničkoj poziciji jer se obraća populaciji (ženama) koje u najvećem broju, zapravo, uopće ne žele da ih vode žene. Kao i u svakom drugom poslu, od ginekologa, preko zubara do modnog kreatora, tako i u politici žene više vjeruju muškarcima nego ženama. Stranka nezaposlenih je, pak, poseban biser. Kada smo na našoj internet stranici objavili popis svih listi u VIII. izbornoj jedinici jedan je duhoviti komentator napisao: «Zamislite, ljudi koji ni sami sebi ne mogu naći posao žele da ih izaberemo kako bi nama našli bolje poslove. I što bi bilo s njima kada bi netko s njihove liste doista ušao u Sabor i automatski postao zaposlen na radnom mjestu saborskog zastupnika? Moralo bi doći do samoukinuća stranke jer je malo glupo da se stranka zove Hrvatska stranka nezaposlenih a prvi čovjek s liste ima 15.000 kuna plaće.»
Kako smo mi, srećom, privatna novina kojoj nitko ništa nije darovao, niti nam je država, kao elektronskim medijima, dala koncesiju, tako, fala Bogu, nemamo obavezu ni predstavljati sve te, reći ću otvoreno, bezvezne liste. Stoga smo prostor u Novim fojima ponudili samo strankama i koalicijima koje su i do sada imale status parlamentarnih stranka i koje svoje podružnice imaju na Labinštini. HDZ, HSU, IDS i PGS-HSS-HSLS su se odazvali našem pozivu, dok SDP i HNS nisu bili zainteresirani za predstavljanje svojih nositelja u Novim fojima.
IDS će podržati vladu lijevog centra. Rečenica je to koju šef IDS-a Ivan Jakovčić papagajski ponavlja već godinu dana. Čak ni činjenica što ga je Milanović otpilio kao koalicijskog partnera u VIII. izbornoj jedinici i iako se otvoreno ne slaže s većinom predizbornog programa SDP-a, pa čak ni s odlukom da se za premijera, ukoliko SDP pobijedi na izborima, izabere Ljubo Jurčić, predsjednik IDS-a ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje svoju podršku SDP-u. No, svatko tko imalo poznaje Ivana Jakovčića, njegov svjetonazor i lifestil, zna da bi Nino, kada bi smio, najradije koalirao s Ivom Sanaderom. Ivo je naprosto čovjek po Ninovu guštu, netko s kim bi najradije otišao na nogometnu utakmicu, momačku zabavu zajedničkog prijatelja ili zaružio u nekoj oštariji. Jakovčić bi dao sve na svijetu da može biti u Sanaderovoj vladi, a da mu birači to ne zamjere.
No, Jakovčić i vrh IDS-a su si sami krivi zbog svoje ideološke zatucanosti, okova iz kojih još dugo neće moći izaći. Iako IDS po ničemu nije tipična stranka lijevog centra, od 1990. godine njegovi čelnici uporno inzistiraju upravo na takvoj kvalifikaciji, što je s godinama postalo kontraproduktivno, jer to u startu pretpostavlja da je većina Istrana lijeve političke orijentacije, što je potpuno pogrešno razmišljanje. Umjesto da su bili otvoreni prema svim ljudima koji podržavaju ideju regionalizma, IDS-ovci su se okrenuli isključivo prema socijaldemokraciji i time se zauvijek pozicionirali na lijevoj polovici političkog spektra. To je pogrešno jer IDS je, prije svega, interesna stranka poput, primjerice, Hrvatske stranke umirovljenika, Samostalne demokratske srpske stranke ili zastupnika manjina. Interesne stranke i zastupnici manjina imaju samo jedan interes i s tim svojim interesom koaliraju s onim za koga procjene da će moći formirati vlast.
IDS-u je definitivno potreban ideološki zaokret. Njegovi su se čelnici već nakon Tuđmanove smrti trebali maknuti s ljevice i pozicionirati svoju stranku na političkom centru. Da su to tada učinili, danas bi mogli govoriti «Mi ćemo podržati onu vladu koja će najviše učiniti za Istru.» S izjavom «Mi ćemo podržati vladu lijevog centra» nikome nisu zanimljivi. Sanader zna da ih ne bi pridobio ni kada bi Kajinu obećao da će biti predsjednik Sabora, a Milanović im ništa neće ni nuditi kada zna da ionako mogu samo s njim.