Batude Novi foji, broj 58 25.1.2008 8:16
IDS napokon osvojio vlast u Labinu
Nedavno je jedan Labinjan, koji je u bivšem sustavu bio velika batica, ironično primjetio kako se u Labinu u zadnjih nekoliko godina sve okrenulo naglavačke. Nekada su se, rekao je, labinske batice tukle za mjesta direktora u Rapcu, Prvomajskoj ili IUR-u, i da je tada netko rekao da će doći dan kada će se najmoćniji labinski političari svađati oko toga «ki će bit diretor ot škovacini», svi bi ga proglasili ludim. U njegovo je vrijeme, kazao je, najveća politička kazna bila otići u Komunalno. Kada bi ti u Komitetu, nakon uspješno završenog mandata na nekoj odgovornoj funkciji, ponudili mjesto direktora Komunalnog poduzeća, znao bi da si negdje nešto gadno zaribao, da si na nekom partijskom sastanku nešto krivo rekao ili na krivu rečenicu zapljeskao.
Zamislite nekog labinskog baticu od prije 20-30 godina, kome je završio mandat u Saboru, pa se nakon četiri godine vratio u svoju bazu. Možete li zamisliti da je nakon toga postao direktor Komunalnog? Ma čovjek bi (pardon drug) s gnušanjem odbio takvu ponudu. Predsjednik Izvršnog vijeća je minimum ispod kojeg ne bi ni pričao s nikim. Dvadeset, trideset godina kasnije stvari su se doista okrenule naglavačke. Bivši zastupnik je molio i preklinjao svoju partiju da ga stave za direktora Komunalnog poduzeća, a oni su ga odbili. Jer trideset godina kasnije funkcija direktora Komunalnog poduzeća postala je politički toliko važna da je mogu obnašati samo politički najpovjerljiviji kadrovi.
Stoga će u povijesti labinskog IDS-a 4. siječanj 2008. godine ostati zabilježen kao značajan datum. Tada je, naime, ova stranka napokon osvojila vlast u Labinu. Od veljače 1993. godine, pa do 4. siječnja ove godine, dakle punih 15 godina, labinski IDS je osvajao vlast u Gradu Labinu i tek sada, kada je i na čelo Komunalnog poduzeća «1. maj» došao IDS-ovac, u toj stranci mogu zadovoljno zaključiti da sve poluge vlasti u ovom gradu napokon pripadaju njima.
Kada je IDS prije 15 godina, tada kao mlada i još nepoznata stranka, krenuo u osvajanje vlasti u svojim je redovima imao puno zanesenjaka i entuzijasta, ali vrlo malo stručnjaka i iskusnih političara. Nije imao ni pravog nositelja liste, pa je to ponuđeno tadašnjem predsjedniku Općine Labin i SDP-ovcu Marinu Brkariću. No, Brkarić je u cijenu svog stranačkog transfera uračunao i sve svoje tadašnje stranačke kolege, koji su držali ključne pozicije u gradu i gradskim tvrtkama. Pa je tako na prvim lokalnim izborima u Gradu Labinu napravljen politički presedan - IDS je premoćno osvojio vlast (više od 70 posto glasova) i onda ju «dao u najam» bivšoj vlasti - labinskim SDP-ovcima. Iako je na vlasti službeno bio IDS, glavni operativac u gradu i dalje je bio SDP-ovac Željko Brenčić, svi gradski pročelnici bili su SDP-ovci, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta bila je SDP-ovka Liliana Vale, na čelu Vodovoda bio je SDP-ovac Aldo Batelić, a na čelu Komunalnog poduzeća SDP-ovac Veljko Golja. I tako je ostalo sve do 2000. godine. (Jedino je Željko Brenčić odstupio još u prvom mandatu).
Tek dolaskom Tulija Demetlike na čelo Grada, polovicom 2000. godine, počinje pospremanje SDP-ovih kadrova, stranke koja je u Labinu formalno bila u opoziciji, a u stvarnosti je držala sve glavne poluge vlasti u gradu. Prva se na udaru našla Liliana Vale, na čije je mjesto IDS postavio Lori Luketa Dagostin, dok se kod gradskih tvrtki, čiji su direktori bili puno kooperativniji, čekalo da odu u mirovinu. Pa je tako umjesto umirovljenog Alda Batelića na čelo Vodovoda došao Dino Škopac, sadašnji predsjednik ZP IDS-a Labinštine i bivši predsjednik gradske podružnice IDS-a, a točka na «i» je izbor potpredsjednika labinskog IDS-a Alena Golje na mjesto direktora KP «1. maj», nakon što je Veljko Golja otišao u mirovinu. Dakle, punih 15 godina nakon formalnog preuzimanja vlasti, IDS napokon i stvarno vlada Labinom.
Kada se na istarskom medijskom prostoru prije nekoliko mjeseci pojavila novina «Barkun» na ovom sam im mjestu tada prognozirala mali vijek trajanja, a kao obrazloženje tada sam navela da «Barkun» izgleda kao da njegovi urednici nikada u životu nisu prolistali niti jedne druge novine. Zbog te sam ocjene tada napadana u komentarima na našoj internet stranici, jer tko sam ja da omalovažavam ugledne novinare, koji su godinama radili na najodgovornijim uredničkim pozicijama u Glasu Istre. Iako nije kolegijalno kritizirati druge medije i novinare, i to doista nikada ne radim, u slučaju «Barkuna» sam napravila izuzetak jer je riječ o grupi novinara koji su godinama, dok su radili u Glasu Istre, ismijavali i omalovažavali svaki pokušaj pokretanja drugih medija u Istri pomažući tako onima kojima nije odgovarao pluralizam medijskog prostora u Istri.
Sada kada su i oni, prvi put u svojoj karijeri, svoj rad izložili tržištu, doživjeli su izdavački debakl dosad nezabilježen na hrvatskom medijskom prostoru. Naime, osim prvog broja koji se prodao u nekih tisuću primjeraka, prodana naklada «Barkuna» uglavnom se kretala između 250 i 300 primjeraka, pa je novina vrlo brzo ugašena. Znači, u čitavoj Istri «Barkun» je kupovalo samo 300-injak osoba. Toliko se Foji proda u dvije butege u Kršanu. Za usporedbu, nekadašnji «Istarski glas», koji je također bio politički tjednik, nikada nije išao ispod 3.000 primjeraka.