(In)direkt Novi foji, broj 59 29.2.2008 13:07
Br(L)igo moja ne prelazi na drugoga
Amel Tubić razlog je da „teška srca" otvaram ovu temu. Mladi se atletičar, službeno najbolji sportaš Labina u minuloj godini, ni kriv ni dužan našao u središtu afere „Albona je najbolja", u režiji „velih poznavatelja" labinskog sporta, članova stručne ocjenjivačke komisije Saveza sportova. Franko Zidarić im je „malog" podvalio kao prvaka Hrvatske, „udicu" su progutali i proglasili ga za naj-sportaša. Po spoznaji da je Amel ipak samo juniorski, a ne i seniorski prvak, te doista osmo plasirani na osječkom mitingu, ali od Zidarića prešućeno između osam sudionika, članovi žirija umjesto da se javnosti ispričaju za elementarno neznanje, „vade" se kako znaju i umiju. Jedni kažu, tako i tako smo glasali za Barišića, drugi za Kosa, dok je onih sedam koji su Tubiću dali glas i dalje ustrajno u vlastitoj zabludi. Tvrde da je Amel i kao juniorski prvak, usput rečeno utrke u kojoj su, uz klupskog mu kolegu i viceprvaka Hujdurovića, sudjelovala još slovom i brojem dva (2) juniora, zaslužio laureat najboljeg.
Nesporno je da biti u ocjenjivačkom sudu za izbor najboljeg sportaša nije isto kao biti u onom za izbor miss sporta. Dok je miss izbor uglavnom stvar ukusa o kojem se ne raspravlja, kod izbora naj sportaša potrebno je barem elementarno znanje glede lokalnog sporta, a ne samo slobodno uvjerenje. Tko je član tog žirija „u pol noći" mora znati da Labin nema prvaka na tri-tisuće stipl, bez obzira što na papiru tako piše.
SD ALBONA KAO SD BARCELONA
Da su slučajno birali miss sporta, neki tamo „miss Zidarić" mogao bi im transvestita nominirati, uz obrazloženje (pismeno) da će „mola" pistom umjesto u bikiniju „va kotole hodit", jer je neposredno prije proglašenja „dobila", pa jako krvari. Najlukaviji je bio supotpisnik Zidarićeve lažne nominacije, tajnik AS Albona Edi Kodrin, inače predsjednik Saveza sportova. Nije glasao za Tubića već, s još dvojicom, za Paola Kosa. Naivni bi rekli da mu je u međuvremenu proradila savjest, a dobro upućeni da je to bila samo „predstava za javnost" u cilju „zavaravanje protivnika". Bila je to samo jedna „rola" po unaprijed pripremljenom scenariju u režiji Albona - rukometni loby. Kruna cijele operacije trebalo je biti proglašenje juniora MNK Albona za naj momčad, a AS Albona za naj ekipu. A kad su se nekim članovima žirija „upalile lampice", nadglasavanje je počelo. Tomislav Martinčić, svojim je glasom presudio da Albona ne pobjedi NK Rudar, ironije li, s vlastitim im igračima. I Šumberac je nadjačao Zidarića, a judo majstor novim prijedlogom sprječava da AS Albona bude ekipa godine pa „kuharima" iz G. Martinuzzi ulice ostaje utjeha u „samo" osam slavodobitni(ka)ca, od jedanaest nominacija. Predvode ih predsjednik im SD-a Rade Komosar i dugoprugaš Mile Grozdanić. Albona je uzela sve što se uzeti dalo pa su ostalima samo gorak okus i nelagoda ostali.
MNU LABIN(ŠTINE)A
Nesporno je da aktualno vodstvo Saveza nije više u stanju izaći iz labirinta neprincipijelnosti, pa i dalje vode politiku „ti meni - ja tebi". Čak ni odluku krovne im organizacije, Saveza sportova Županije istarske, koji pri izboru naj sportaša ne dopušta nominiranje udruga i članova, čije federacije nisu učlanjene u HOO, nisu u stanju provesti. Dok im u Zagrebu i Puli ni nagrade ne daju, u Labinu „izmišljenim sportovima" i novac poreskih obveznika dijele.
Osim Saveza, najbolje je biralo (proglašavalo) i MNU Labin, još jedna udruga pod kontrolom danas, kod Labinjana apsolutnog gospodara „lopte i novca", svemogućeg Edija Kodrina. Birao je, kažu, Organizacijski odbor lige. Pitate li tko su članovi tog odbora i tko ih je u njega nominirao, uputit će vas na Izvršni odbor. A članstvo u Izvršnom odboru tek je misterija. Sve članove jedino znaju tri osobe: već spomenuti svemogući Kodrin, Valter Miling iz Državnog ureda za opću upravu i Dragi Bog. Dokaz je to netransparentnosti u udruzi koja rukovodi Zimskom malonogometnom ligom Labinštine.
Kodrin je sebe (zasad) od neugodnih pitanja zaštitio sa „silenzio-stampa", a ostali očito neće ili ne smiju vlastitom glavom razmišljati. Dičiti se kako imaju super ligu u biti je kićenje perjem Alena Paliske, tajnika udruženja, koji vrlo vješto proizvod loše kvalitete uspješno „celofanira" i plasira na, sličnim spektaklima gladno tržište Labinštine.
IGRAT ĆE SE KAKO JA KAŽEM
A ruku na srce liga ima „mali milijun propusta". Već je u imenu razvidna samovolja pojedinca. Ako je liga zamišljena kao Liga Labinštine onda MNU-e ne može biti labinsko već MNU Labinštine. Logično bi bilo da u Izvršnom odboru sjedi i po jedan član iz svake općine. No, Kodrinu u Izvršnom odboru bolje paše nećak mu Mesarić nego futsal znalac Patrik Drndić, lakše mu je pod kontrolom držati slavodobitnika Komosara nego li Alena Modrušana, a još pokoji član Albone bolji je (poslušniji), nego li netko iz Pićna i Nedešćine. Sve dok je vođenje lige netransparentno bit će i sumnji u sve i svašta. A ove ih je godine bilo i previše. Prije svega je li Okić gradnja zasluženo ispala ili je to bila urota moćnika. Da li je Albona sportski stigla do trećeg mjesta (2.000 kuna) ili su u Harlemu shvatili da se s „rogatim nije bosti", posebno jer njima nije išlo ni iz džepa, ni u džep. A tek lakrdija s listom strijelaca, o njoj i vrapci na grani sve znaju pa je tintu na to veliki luksuz trošiti. Mnogi će reći da je tu vodstvo lige nemoćno ali većina će nesvjesno već slijedećom rečenicom sama sebi u „usta uskočiti": Kažu kriv je sustav natjecanja. A tko i na koji način donosi taj sustav natjecanja? Logično bi bilo na tu temu provesti svojevrsnu javnu raspravu, prvenstveno među samim sudionicima lige ali dobro obaviješteni kažu da je Kodrin već donio odluku, čak je i najbližim suradnicima u sebi svojstvenom, bahatom stilu poručio: „Samo vi pričajte, bit će kako ja kažem".
I ZAPISNIČKI STOL KONTROLIRA
Bude li tako, opet će se napraviti sustav natjecanja u kojem će za pokrivanje troškova biti neophodno igračima naplaćivati ulaznice. Svi ti silni: mikseri, fenovi, glačala i tosteri koje dijele, samo su dimna zavjesa, kao: mi nešto poduzimamo, dok u stvarnosti ne mogu privući gledatelje kao što bi ih privukla liga bez namještanja rezultata i najboljih strijelaca, neizvjesna do zadnje utakmice. Priča o sucima i nedosljednosti što se kažnjavanja tiče, također je bez pokrića. Da sami nisu svjesni vlastitih propusta u vodstvu lige bi uveli drastičan rez po tom pitanju. Svaki krivi pogled prema sucu drastično bi novčano sankcionirali, a tako prikupljen novac bi onda na kraju najboljim fair play momčadima vratili. Ali u MNU-u za sada vrijedi uglavnom moto „uzmi Šemso koliko ti drago" a nazad se u obliku skromnih novčanih nagrada najboljim vrati „čak" 22.000 kuna.
Liga bi trebala i morala imati najmanje jednog generalnog sponzora. A neće ga imati dok bude „prćija" jednoga čovjeka, pa makar on bio i predsjednik krovne sportske udruge u gradu. Čast entuzijazmu i požrtvovnosti, pa i nemalim zaslugama za i ovakvu ligu ali nespojivo je, a za dignitet navedenih organizacija poražavajuće, da im predsjednik ujedno bude i zapisničar na utakmicama Zimske lige. Isto vrijedi i za tajnika Saveza sportova Verbanca, kojemu bi umjesto funkcije službenog spikera bolje pristajala a za ligu ekonomski isplativija bila funkcija marketing menadžera ili jednostavnije direktora Zimske lige. Oni koji će opravdanje za ovakav angažman čelnog dvojca Saveza sportova tražiti u njihovoj ljubavi spram sporta i sportaša neka zamisle Tulija Demetliku kako vodi zapisnik na nekom rukometom turniru ili Zorislava Srebrića s mikrofonom u ruci.