(In)direkt Novi foji, broj 61 28.4.2008 7:59

Nisu svi bahati, arogantni i umišljeni

Neki dan me jedan neistomišljenik, vjerojatno rezigniran kritičkom crtom (in)direkta dosta zajedljivim glasom zapitao: „Pa ima li ijedan pozitivac u labinskom sportu?". „Naravno da ima", odgovorih. Prvi, koga sam mu naveo bio je novo-ustoličeni tajnik Saveza sportova Grada Labina, Siniša Verbanac, koji je već u prvih sto dana svog „tajnikovanja" začepio usta „zlim jezicima" koji su njegovo imenovanje povezivali s podobnošću, a ne sposobnošćui. Za razliku od nekih državnih i općinskih činovnika, koji često zloupotrebljavaju svoj položaj da bi kompletirali kućni namještaj, Verbanac je prije nego li je zasjeo u svoju „fotelju" nabavku namještaja osigurao putem sponzora. Istina, neki su s dosta ironije prokomentirali potez tvrtke Kapra, koja je zahvaljujući Siniši sponzorirala cjelokupni namještaj za novootvoreni ured Saveza u Rudarskoj ulici. Zanimljivo je da među njima ima i nekih „razvikanih" predsjednika labinskih klubova, koji svi zajedno do sada nisu u svoje klubove dali vlastitog novca u iznosu tog Kaprinog sponzorstva. Valjda im je Eđidio Miletić još iz JOK-ovih dana trn u oku ostao.

KOD SIKIJA SVE PO STATUTU
Osim kozmetičkih zahvata glede ureda, Verbanac je povukao i nekoliko konkretnih poteza koji polako ali sigurno Savez sportova strateški pozicioniraju u ulogu koja mu i samom definicijom pripada - krovna organizacija labinskih sportskih udruga. Valjda će i u klubovima shvatiti da su mladi kadrovi budućnost labinskog sporta, pa se za nadati da će u buduće upravljačke strukture i predstavnička tijela Saveza delegirati mlade obrazovane osobe koje su sposobne svojim dobrim idejama oplemeniti njegov rad.
Agilni tajnik, koji se problemima sporta bavi i za sport „živi" od 0-24, najbolje je jamstvo da se ubuduće dobre ideje neće zapisivati „na led", već da će se operativno i provoditi. Čini se kako je Verbanac na vrijeme shvatio da najprije treba napraviti stabilne temelje pa je već poodmakao s inicijativom korjenite revizije temeljnih akata Saveza sportova, od Statuta pa do famoznog pravilnika o raspodjeli gradskih novaca po klubovima. Još da mu je prvi pretpostavljeni na primjer netko poput Patrika Frankovića, gdje bi im bio kraj. Drugi koji izaziva najdublje štovanje, posebno zbog okolnosti u kojim radi, tajnik je NK Rudar Robi Fonović.

ROBI SA STO RUKU
Boljim poznavateljima prilika odavno je jasno da je on jedina svijetla točka u Zelenicama. Osoba s kojom se može argumentirano polemizirati o problemima i tražiti izlaz iz njih, Fonović je trenutno Rudarov svojevrsni „pojas za spašavanje". Da nije njega cijeli bi brod (Rudar) odavno bio ispod „pučine". Držati na leđima cijeli pogon: od dvije momčadi pred-natjecatelja, preko mlađih i starijih pionira, kadeta i juniora, pa sve do seniora, činovnički je težak i zahtjevan posao čak i u klubovima u kojima je stanje sređeno. A u Rudaru je za to potrebno biti „alkemičar".
Kako je struka sustavno rastjerivana, prvo treba administrativno zadovoljiti preduvjete oko trenerskih licenci pa tek onda u suradnji s njima deficitaran igrački kadar rasporediti u sve nabrojane kategorije. Koliko je to teško najbolje govori činjenica da je neki dan u Buševcu, Rudar na klupi imao dva igrača i vratara kadeta, dok su u isto vrijeme u Labinu juniori i kadeti nastupili sa po samo jednom pričuvom. Da bi kadeti imali trenera seniori nemaju pomoćnog i tako u krug. Fonović iz dana u dan „začepljava" rupe na brodu koji pušta na sve strane. Svjestan je izgleda toga i „big-boss", kako drugačije protumačiti to da je neki dan „posrkao" Fonovićevu „jezikovu juhu", bez da je okom trepnuo.

OD SEJFE DO FAJDE
Kad se već ističu pozitivci bilo bi nepravedno ne spomenuti raški trojac: Mulahalilović-Grubišić-Mulavdić; također i dva Alena: Mohorovića iz Snašića i Teskača iz Plomina. Tu je i nezaobilazni tajnik NK Potpićan, ujedno i formalni predsjednik MNK Potpićan 98., Branko Katičić. Osoba koju mnogi ogovaraju, pronalaze mu mane, ali i osoba oko koje se u potpićanskom nogometu „vrte" sve male i velike „ribe". Dok smo još u Potpićnu vrijedi spomenuti dugoprugaša a sada tajnika MNK Potpićan 98, Ivana Stanića.
U Čepiću će vam u podne i u ponoć na usluzi biti tajnik Horvat, a na Vinežu Fajdo Begović, koga je nedavni incident u Koromačnu u režiji nogometaša Iskre, prema ocjenama očevidaca definitivno promovirao u jednog od najvećih đentlmena labinskog nogometa. Popularni Fajdo smogao je snage ostati „hladne glave" u naelektriziranoj atmosferi te tako spriječiti još već skandal nego li je prekid utakmice. U Vineški navijački ambijent idealno bi se uklopila jedna osoba iz Zelenica koja od početka do kraja utakmice psuje i vrijeđa sve što se terenom kreće, od sudaca pa do vlastitih igrača, ali nećemo barem ovaj put o negativcima.

IN VINO VERITAS
Posvetimo se samo pozitivcima, a na toj listi vrlo je visoko rangiran i Đanluka Miletić, agilni mladi predsjednik NK Rabac. Nova „zvijezda" zasjala je i na rukometnom nebu. Dolazak Maura Vidalia na funkciju tehničkog tajnika ŽRK Rudar može se definirati tom ali i još jednom rečenicom: Albona je izgubila jednog od zadnjih, a labudice dobile još jednog „normalnog". Kako bilo da bilo, Vidali će sasvim sigurno biti veliko osvježenje na labinskoj rukometnoj sceni.
Mlado i dobrom idejom obdareno čelništvo ima i JK Ippon Labin. Mali amaterski klub velikih profesionalaca, kada je posao u pitanju a ne status. Martinčić, Franković, Aličajić i Pizentić, četiri su asa koji su jednako efikasni na tatamiju i van njega, radeći sustavom „korak po korak" od Ippona jednu veliku labinsku sportsku instituciju.
A stolnotenisku instituciju u Brovinju radi neumorni Igor Dobrić. Kolika je ljubav spram celuloidne loptice i Dobrićev entuzijazam najbolje govori činjenica da čovjek stanuje u Šušnjevici a treninge drži u Koromačnu. Najteži posao svakako radi Romano Grižančić, koja mora povratiti stari sjaj boćanja na Labinštini. Dade se lako prepoznati njegova volja i želja da uglavnom penzionerske lige barem malo pomladi, ali o kakvom se „sizifovskom" poslu radi najbolje govori već na daleko poznata „umotvorina", po mnogima trenutno prvog sportskog pera Labinštine, Igora Radića: „Što je vino groznije-izbijam famoznije".

KONAC DJELO KRASI
Za kraj su ostala dva strukturno najorganiziranija sportska kolektiva Labinštine. NK Jedinstvo Omladinac iz Nedešćine i labinski RU Mladi Rudar. U Nedešćini su stvari doista posložene gotovo do savršenstva. Tamo se zna da „dragi Bog" u klubu iako „na papiru" nije ništa, općinski načelnik Srećko Mohorović. Nedešćani kao jedni od rijetkih imaju i suštinskog i formalnog predsjednika. Formalni je (na papiru) Dario Miletić a suštinski (u svakodnevici) brat mu Serđo. Stručni stožer je bez pretjerivanja daleko najbolje posložen na Labinštini, a možda i malo šire: Roberto Paliska, Franko Čupić, Dragan Macura, Dino Juričić, Loris Černjul. Znalac do znalca, autoritet do autoriteta. Sve „šljaka" pod budnim okom prve klupske operativke Gordane Šumberac-Vodopivec, kojoj za razliku od Robija Fonovića, ne treba „sto ruku" jer ima upravu i operativu dostojnu drugoligaša, a kamo li četvrtoligaša.
Ostade još Mladi Rudar. E, njih je definitivno nemoguće sve strpati u par rečenica. U njihovim redovima ima svega: dobrih i zlih, lukavih i naivnih, srdačnih i bahatih. Zato ćemo ih ostaviti kao jedinu temu slijedeće kolumne a sve u svijetlu neostvarenog cilja, plasmana u I-B ligu.
Kakva bi kolumna o pozitivcima bila ako nije spomenut Alen Paliska. Zato ćemo i ovu, kao i prošlu završiti informacijom koju nam je Pale o Skupštini MNU Labin priopćio. Kaže novi termin je, najdalje mjesec dana nakon završetka natjecanja u Drugoj (zadnjoj) malonogometnoj ligi - zapad. Terminski idealno da i narednu kolumnu završimo s izvješćem oko njenog (ne)održavanja.