Kako je u Ljetnom kampu prijateljstva "Duga"?Novi Foji, broj 8427.07.2010 12:53

U tijeku je Ljetni kamp prijateljstva Duga, koji već dugi niz godina organizira Gradsko društvo Crvenoga križa iz Labina. Tridesetak djece i desetak volontera - njihovih voditelja, svakodnevno uživaju u prirodnom okruženju kampa Tunarica. Provirili smo u dnevnik kampa i saznali kako su proveli vikend u kampu!

PETAK (23. srpnja)

Stigli smo! Na početku smo još jednog kampa „ Duga „, 16-og po redu. Jedina koja je sudjelovala u svim kampovima je naša Nadia, a potom slijede Sandra i Silvana. Uzbuđenje je veliko i za njih, a naravno i za nove kampere. Osvrćemo se, pogledavamo se, da vidimo s kim ćemo živjeti u kampu u sljedećih tjedan dana. Roditelji pokušavaju sakriti uzbuđenje prisutno zbog kratkog rastanka od svoje dječice, ali znaju da su im djeca u dobrim rukama pa nasmijani odlaze. Novina ove godine u kampu, nema više velikih šatora u kojima spavamo u grupi od najmanje desetak osoba, sada se nalazimo u manjim šatorima u kojima spavaju najviše tri kampera. Kamperi su se s lakoćom odlučili kako će se raspodijeliti jer dobra organizacija je pola posla. Da su organizacija i planovi vrlo važni učimo svaki dan jer moramo poštivati dnevni raspored. Ručak! Oh, kako se ovdje brzo ogladni! Na svježem zraku s guštom se jede, tako da su svi kamperi pojeli sve što je bilo na tanjuru i kako se ono kaže: „ ne treba ih ni prati „. Slijedi kupanje u poslijepodnevnim satima kako je i predviđeno, a u tome nam je pomogao učitelj tjelesne kulture, Vedran Biočić. Na kupanju svi uživamo, a nešto se mora i potrošiti jer tko ne voli ići u shopping?! Mala, ali paprena trgovinica stoji u samom mjestašcu, u sredini, ne može se je zaobići. Svi putevi vode u nju. Dogovorili smo se da u trgovinu odlazimo poslije kupanja. Pohrlili smo na sladoled… Tuširanje i priprema za večeru i ocjenjivanje šatora. Mama, da me vidiš kako čistim sve u 16! Večernje druženje proteklo je u upoznavanju, tj. u igrama upoznavanja koje uspješno vodi naša već priznata i poznata labinska voditeljica Morin. I na kraju, malo uzbuđenje pred odlazak na spavanje, prvo spavanje u kampu. Uzbuđenje je prisutno i zbog moguće kiše, svi pogledi usmjereni su prema nebu. No, naše iskustvo nam govori da u Tunarici kiša nikada nije padala onako kako u Labinu pa mirne duše idemo spavati. Iskustvo je i u ovom slučaju nešto značilo. Umor je prevagnuo, u 23.30 kamp je utihnuo.

SUBOTA (24. srpnja)

Prvo buđenje u kampu! Kad smo umorni, dobro se spava i u šatoru, suprotno očekivanjima. Bili bismo spavali i još, ali krećemo u nove radne pobjede, puno toga nas čeka, a tko rano rani, dvije sreće grabi. Radujemo se svakom obroku pa tako i doručku. Prije toga čistimo naše šatore jer svi volimo biti dobro ocijenjeni. Danas je prvi radni dan, odlučujemo u kojoj ćemo radionici raditi. Kamperi su se lijepo raspodijelili i odabrali između tri radionice: novinarske, prve pomoći i glazbeno scenske koja u svom sastavu ima više dijelova i više voditelja. Što se prvog dana radilo u novinarskoj radionici možete pročitati u posebnom tekstu vezanom za rad te radionice. Prije radionica, kamperi su kao i svaki dan imali temu dana, a danas je temu dana vodila Morin. Nevjerojatna generacija! Svi slušaju i svi sudjeluju u radu bez prigovora. Da, na taj način je lijepo raditi! I radionice koje slijede lijepo su funkcionirale, kamperi su se dobro zabavljali, a pritom su nešto i naučili. Žedni smo unatoč hladnijem vremenu. Nakon radionica dobijamo užinu, to je obično neko voće, danas je to breskva. Primjećujemo da se djeca odlično zabavljaju, druže i upoznaju s onima koje ne poznaju. Inače pitaju: Kad ćemo na kupanje?- ali danas baš i ne jer je malo hladnije, iako vjerujemo da se temperatura mora nije smanjila. Nakon ručka smo se ipak spustili do mora, malo otplivali i uživali u predivnom mirisu mora. Najava večeri: posvuda plakati o talent showu u kojemu će svaki kamper pokazati u čemu je najbolji. Cijeli dan su kamperi razmišljali kako se predstaviti i navečer smo svi zajedno uživali i od srca se nasmijali. Umorni i zadovoljni spremamo se na spavanje. I mi voditelji s lakoćom zaspimo pod budnim okom naših dežurnih voditelja koji nas i noću čuvaju. Mrak. Tišina. U naručju smo Morfea. ( preuzeto s talijanskog jezika: „ tra le braccia del Morfeo „ ).

NEDJELJA (25. srpnja)

Buđenje s vjetrom. Bura naša svakidašnja! Prestala je u 10.00 sati. Nebo je predivno… bez i jednog oblačka. Dobar uvod u naš treći dan u kampu. Najave vremena su takve da ćemo nebo plave boje gledati i sljedećih dana. A i to je jedan od uvjeta dobrog kampiranja. Nakon obilnog doručka imamo snage za razgovor o našim odgovornostima i pravima. Namjerno stavljena prava na drugo mjesto. Radionicu nam je održala naša volonterka Sandra Stipanov, bivša učesnica kampa, a nadamo se i buduća. Kamperi su kao i sve ove dane dobro reagirali i sudjelovali u radu. Slijede kao i svaki dan radionice. Treći je dan u kampu i primjećuje se posebno zbližavanje djece. Organiziraju si igre, igraju se šah, badmington, karte i monopoli, a počela se rađati i neka simpatija što ponekad može unijeti i nemira u mirne kamperske dane. Ručak! Za gurmane, najomiljeniji dio dana, a i za one koji to nisu jer naše kuharice kuhaju najbolje na svijetu. Ne ljutite se mame, rečenica je posuđena od one poznate izreke: „ moja mama najbolje kuha „. Pozdrav kuharicama i cijeloj ekipi, šaljemo vam puno poljubaca i jedan veliki zagrljaj od svih nas! I da ne zaboravim! U kampu se oko obroka, osim dežurnih voditelja tog dana, brine naša voditeljica Silvana. Brine da nam kuhinja, alias šator u kojem držimo frižider, rešo, pribor za jelo i tanjure bude uredan. Danas smo imali i prve posjete kamperima. Neki su došli autom a neki i motorima. Posebno iznenađenje za sve nas bio je dolazak nekadašnjih kampera, tadašnjih osnovnoškolaca. Bili su to prvi kamperi, učesnici našeg prvog kampa održanog u Tunarici 1997. godine. Che emozione! ( „ Koje uzbuđenje! „ ) Užitak je vidjeti nekadašnje kampere, Matić Maura, Martinčić Ivana i ostale. Ove godine osobina kampa je ta što su nekadašnji kamperi sada mladi voditelji kampa. To su: Dean Nestorović, Selina Sciucca i Ilona Burić. Ponudili smo ih čarobnim napitkom, ovih dana to je naš najdraži napitak jer nam nedostaje sna pa nas održava budnima. Ustajanje je, kao što već znate, u 7.30, a nama spavalicama to baš i nije dovoljno obzirom na vrijeme odlaska na spavanje. No, u dobrom društvu sve ljepše i lakše prolazi. Oh, kako je sve promjenjivo! Najava lijepog vremena koje je ujutro najavljivalo nebo bez oblaka nije se ispunila. Smanjenje bure? To su bili samo pusti snovi. Bura je naš pratitelj ovih dana. Vrijeme kupanja ispunili smo druženjem i odmorom, a nije ni to toliko loše. Negdje oko 17 sati ipak smo odlučili ići na more malo se okupati jer temperatura mora je ugodna. Na moru je uvijek lijepo. Puhalo je, ali opuštanje kraj mora nemjerljivo je. Svi provodimo vrijeme u ugodnom druženju. Na plažu nosimo užinu, danas su to kroasani. Uz more apetita nikad ne nedostaje. Tuširanje je također užitak kratkotrajnog rezultata. Život u šumi ne pruža veliku čistoću, ali na to smo navikli. Panin s pršutom za večeru. Tko ne voli pršut? Svi ga volimo, a najbolji je nonetov pršut. Sada ga ni, a u zamjenu bit će dobar i ovaj. Vrlo zanimljiva zajednička večer, koja nas je podsjetila na nekadašnje ” Igre bez igranica „ , jednim dijelom, a u drugom dijelu večeri potvrdio se kao izvrstan scenarist mali, veliki Mario Gigović, mladić s velikom voljom. Tko misli da je nevažna, griješi. Po uzoru na podizanje zastave na početku nekih manifestacija, podigli smo je i mi, a sve popraćeno malim show programom. 23.00 sata - vrijeme za počinak i ponovno punjenje baterija. Inače, mobitele imaju samo voditelji, tako da se samo njihove baterije pune.

(preuzeto s: crvenikrizlabin.hr)

04.08.2010 16:07

odgovori

obriši

Anonimno: To je sve baš lijepo, ali nekako stičem dojam da nije baš tako jednostavno doći u taj Kamp prijateljstva! Naime, ja baš nigdje nisam pročitala da se djecu poziva, obavještava (ili roditelje) o tom kampu što mi je malo čudno.

04.08.2010 16:10

odgovori

obriši

Anonimno: Da li je to kamp samo za neke ili za svu djecu koja to žele? Nisam nigdje vidjela da oglašavaju ili obavještavaju djecu ili roditelje o mogućnosti boravka djece u tom kampu! Radio LABIN ne računam jer radio ne slušam!